Ispovest putnika Laste sa Šumica: Kako smo putovali Lastom i ostavljeni na cedilu

admin
mart 4, 2015

0 komentara

4 min čitanja
7

Radan dan u sred radne nedelje. Polazak u 16 i 15 časova sa autobuske stanice Šumice u pravcu ka Živkovcu.

Autobus ruskih zemalja upravo se sprema na svoj polazak. Dupke pun, ali kontrola proverava svakog ko ulazi u njega. Još se nije ni krenulo na put, a Lastina kontrola po samo sebi poznatoj metodi, tačnije poznatim propisima svakog „proverava“. I konačno autobus je krenuo. Putnici stoje jedno drugom na nogama, jedva se diše. Autobus je ušao na smederevski put i nekako se činilo da mu ponestaje snage. Zatim se ugasio..pa ga je vozač upalio. Putnici i dalje stoje jedno na drugo… Autobus je krenuo, ali opet je nekako gubio snagu..Zatim se opet ugasio, pa ga je vozač opet upalio i nastavio da vozi..i tako nekoliko puta do PKB-a Boleč.

A onda je vozač sa još nekom radicima Laste izašao iz autobusa i nešto su kao proveravali. Putnici su i dalje stojali jedno na drugo. Vozač sa onim radnicima iz Laste se vratio, ali ništa ne govori. Putnici i dalje stoje jedno na drugo.. A onda su putnici shvatili da Lasta neće dalje, te su i oni krenuli da izlaze. Zatim je naišao gradski autobus 302.

Mnogi putnici iz Laste su pokušali da uđu u taj autobus, pošto su prethodno čuli vozača kako razgovara sa stanicom na Šumicama da pošalju drugi autobus a oni nisu imali odakle. Mnogi su ostali da čekaju sledeći gradski…

A onda je naišla Lasta Smederevo. Oni radnici Laste što su bili u pokvarenom autobusu su izvadili svoje „službene“ i onako „propisno“ van svake stanice zaustavili tu Lastu, ušli u nju i ostavili putnike na cedilu da sačekaju sledeću Lastu sa Šumica koja polazi tek za 45 minuta u odnosu na ovaj pokvareni polazak.

Karta je u Lasti u zavisnosti od vožnje i preko 250 dinara u jednom pravcu. Vremenske karte ne važe. Mesečna pretplata za zaposlene preko 7 400 dinara.

A mi narode čekajmo dok nas oni ostavljaju na cedili, dok nas uredno „pretresaju“ na svakom ulasku u autobus. A kad se ne održi polazak, nikom ništa a čak i tad nas „pretresaju“.

Dokle?

Poslednje