Ko je stvarno kriv za visoke cene hrane

cenehrananamirnice
Drugi Pišu
septembar 4, 2025

0 komentara

13 min čitanja
25

Odluka Vlade o ograničenju marži doneta ishitreno, pod pritiskom protesta i eksplozije nezadovoljstva građana, bez dubljeg proučavanja uzroka koji su proizveli inflaciju i nagli rast cena hrane.

RZS: prosečna stopa bruto marže kod proizvođača hrane u prvih šest meseci 2023. godine iznosila 54,1%, dok je prosečna bruto profitna stopa 8,6%.

RZS: Prosečna stopa bruto marže u trgovini na malo prehrambenim proizvodima iznosila je 14,9%, a bruto profitna stopa je 3,6%

Gotovo da nema medija koji se ovih dana nije bavio efektima uredbe Vlade o ograničavanju trgovačkih marži za 23 grupe roba u koje je klasifikovano, zavisno od izvora, 10.000 pa čak do 20.000 proizvoda. Potrošači su, naravno, pozdravili potez koji u prevodu znači jeftinije osnovne namirnice bar u tih šest meseci na koliko je uredba oročena uz mogućnost da se produži. Mediji, funkcioneri i “patrole” organizacija za zaštitu potrošača već nekoliko dana obilaze prodavnice velikih trgovinskih lanaca i utvrđuju koliko su cene spuštene i kod kojih namirnica a rezultati im se razlikuju u zavisnosti od toga šta su sa tog velikog spiska stavili u korpu.

Poeni su dobijeni u potrošačkom javnom mnenju, ali to ne umanjuje kritike analitičara koji upozoravaju da je ova odluka Vlade doneta ishitreno, pod pritiskom protesta i eksplozije nezadovoljstva građana, bez dubljeg proučavanja uzroka koji su proizveli inflaciju i nagli rast cena prehrambenih proizvoda. Naglašava se da nije sagledan ceo lanac od proizvođača, prerađivača, distributera do maloprodaje, niti je u obzir uzeta makroekonomska politika države koja je pravi uzročnik inflacije.

Kako je sve krenulo
Hronološki, temu monopola u maloprodaji i prekomernih trgovačkih marži najpre je pre dve godine, u jeku dvocifrene inflacije, otvorila guvernerka Narodne banke Srbije Jorgovanka Tabaković. Ona je prvo tvrdila da smo inflaciju uvezli spolja, ali kada je bilo očigledno da ti faktori “spolja” deluju i na druge države koje ipak imaju daleko niži rast cena od nas, označila je trgovce kao ključne uzroke inflacije. Najavljena je pojačana kontrola maloprodajnih lanaca, iskazane su sumnje na zloupotrebu monopolskog položaja, pominjalo se čak uključivanje BIA-e kako bi se utvrdilo “ko i zašto diže cene”. Nedugo zatim, Vlada je od Republičkog zavoda za statistiku (RZS) zatražila analizu trgovačkih marži.

Međutim, rezultati istraživanja RZS, objavljeni prošle godine u publikaciji “Trendovi” za IV kvartal 2023. izgleda da nisu ispunili očekivanja zvanične politike.

Na nivou celokupne delatnosti “Proizvodnje prehrambenih proizvoda”, istraživanje RZS je utvrdilo da je prosečna stopa bruto marže (koja pokriva troškove sirovina, proizvodnje, plata, fiskalne i ostale obaveze kao i dobit) u prvih šest meseci 2023. godine iznosila 54,1%, dok je prosečna bruto profitna stopa 8,6%.

Prosečna stopa bruto marže u trgovini na malo prehrambenim proizvodima iznosila je 14,9%, a bruto profitna stopa je 3,6%, navodi se u istraživanju RZS.

U istraživanju se objašnjava i da su trgovinske kuće razvrstane u dve grupe: “vodećih 20” koje drže 83% tržišta (tri najveća zauzimaju 48,9% tržišta) i “ostalo”.

“Prosečna stopa bruto marže (za sve proizvode) kod grupe „vodećih 20“ iznosila je 14,6%, pri čemu je najviša prosečna marža u ovoj grupi iznosila 23,8%, a najniža 5,1%. Kod grupe „ostali“ prosečna marža je nešto viša i iznosi 16,9%”, navodi RZS.

Zaboravljeno istraživanje
“S obzirom da unutar grupe „vodećih 20“ nisu zabeležena značajnija odstupanja u prosečnim maloprodajnim cenama posmatranih proizvoda, više marže kod pojedinih subjekata u trgovini na malo, pogotovu kod većih trgovinskih lanaca, mogu se objasniti povoljnijim uslovima pri nabavci robe od dobavljača, kako sa domaćeg tržišta, tako i iz uvoza, od konkurencije. Istovremeno, ovakvi rezultati ukazuju na to da rast maloprodajnih cena u najvećoj meri potiče od visokih troškova proizvodnje ovih proizvoda (visoke cene inputa u proizvodnji i niska ekonomija obima)”, jedan je od zaključaka RZS.

Iz nekog razloga, predsednik Srbije Aleksandar Vučić zanemario je ili prevideo podatke RZS-a koji su već bili objavljeni.

“Ustanovljeno je da su u prethodnom periodu četiri najveća trgovinska lanca, od 2016. do 2023. godine podigli svoju bruto trgovačku maržu sa 19 na 36 odsto. Gotovo duplo. I kad vidite da i cene pomeraju na isti način, onda vidite da i Komisija za zaštitu konkurencije reaguje i očekujem da Komisija bude vrlo stroga, ozbiljna i odgovorna (…) Zarađujte dosta, plaćajte poreze, hvala vam na tome, ali malo se umerite i da građani Srbije imaju mogućnost da po nižim cenama nabavljaju osnovne životne namirnice”, izjavio je predsednik u oktobru prošle godine.

A Vlada je zatražila od RZS-a da ponovo izvrši analizu tržišta i trgovačkih marži. Pre nego što je novo istraživanje završeno, doneta je odluka o ograničenju marži. Cene su uglavnom spuštene, negde minimalno, negde za koji procenat više. Trgovci su prećutali, ali u nezvaničnim razgovorima tvrde da su postali idealna meta u uslovima prolongirane inflacije, nerealnog kursa evra i sve slabije kupovne moći građana.

“U takvom okruženju Komisija za zaštitu konkurencije (KZK) pokrenula je u oktobru 2024. godine postupak protiv vodećih maloprodajnih lanaca zasnovan na paušalnim tvrdnjama koje ignorišu podatke o realnim maržama, troškovima i strukturi tržišta, dostupnim na sajtu Agencije za privredne registre. Na ovaj način trgovci su stavljeni u defanzivan položaj bez mogućnosti javnog odgovora jer bi svaka reakcija bila dočekana kao napad na državnu instituciju”, kaže za Demostat jedan od trgovaca.

Gde su pravi uzroci
Naglašava da ključni uzroci poskupljenja nisu u trgovini, već u ukupnoj makroekonoskoj politici. Srbija godinama vodi ekspanzivnu fiskalnu politiku – visoka javna potrošnja (plate, penzije, infrastruktirni projekti, subvencije). Tome su prethodile i direktne isplate iz budžeta građanima – takozvani “helikopterski novac” koji je gotovo u celosti otišao na tekuću potrošnju, dodatno pojačavši potražnju. Takva fiskalna politika, kao i ovo ograničavanje marži, kratkoročno donosi političke poene, ali dugoročno destabilizuje tržište i dipronosi inflatornim pritiscima.

“U kombinaciji sa održavanjem nerealnog kursa dinara na oko 117 dinara za evro, stvara se savršen recept za inflaciju. Iluzija stabilnosti se upravo i održava kroz veštački kurs. Kada bi se cene, zarade i BDP preračunavali u evro po realnijem kursu jasno bi se videla niža kupovna moć građana i značajno niži standard u poređenju sa EU. Zarade u evrima bi pale, što bi direktno ugrozilo narativ o “istorijskom rastu plata” kojim se vlast hvali. Istovremeno, i BDP po glavi stanovnika izražen u evrima bio bi manji dok bi učešće javnog duga u BDP-u poraslo – budući da se država zadužuje u evrima, a BDP stvara u dinarima. Takav ishod bi ugrozio kredibilitet ekonomske politike i ograničio mogućnost daljeg zaduživanja”, kaže sagovornik Demostata.

Ukazuje da se umesto promene monetarne politike, pažnja javnosti preusmerava na marže trgovaca i cene u supermarketima, a da se zanemaruju ostali pokazatelji koji to demantuju. Navodi primer pet najvećih lanaca koji su u 2024. godini, prema podacima APR-a, zabeležili pad neto dobiti od 25% u 2024. u poređenju sa prethodnom godinom. Troškovi zarada u sektoru maloprodaje prošle godine porasli su za oko 15%, a ukupni operativni troškovi za oko 13%. Kako Srbija u velikoj meri zavisi od uvoza prehrambenih proizvoda, veštački jak dinar trenutno maskira uvozne troškove, ali dugoročno destabilizuje tržište. Uz to, maloprodajni lanci ne određuju cene koje postavljaju uvoznici i distributeri, čije marže nisu javno dostupne niti podložne kontroli, dok carine, PDV i troškovi logistike opterećuju krajnju cenu na policama. Najzad, u sektorima kao što su mleko, kafa i brašno, mali je broj prerađivača, često sa oligarhijskom pozicijom, što povećava cene pre nego što proizvod dođe u maloprodaju.

Podsetimo, na razlike u cenama ukazalo je i terensko istraživanje Demostata, obavljeno 24. i 25 juna u prodavnicama pet najvećih trgovinskih lanaca. Račun za gotovo 30 istovetnih proizvoda uobičajenih za jednu manju kućnu nabavku, zavisno od toga gde se pazari, može da se razlikuje i za 1.000 dinara.

Maksi Foto: Nova.rs

Nova.rs

Poslednje
Pretplati se na našu mejl listu

Prijavite se na našu mailing listu i budite uvek informisani!

Poslednje