Praznik Oci kod Srba se slavi nedelju dana pred Božić i treći je praznik, uz Materice i Detinjce koji mu prethode, kojim se zaokružuju porodični praznici.
I za ovaj praznik deca se spremaju da vezuju, ali ovoga puta oca, koji, da bi se „odrešio“ mora dati neke poklone. Vezivanje oca ne prolazi tako mirno kao vezivanje majke i ostali su zapisi da su nekada očevi umeli ranije da sakriju kanape i konce kako ih deca ne bi imala čime vezati, ali su se mališani snalazili. Kako je otac i glava porodice, ne bi trebalo, po običaju dugo da bude vezan, tako da se sve brzo završavalo i deca bi dobila svoje poklone.
Humani ljudi su i ovaj praznik koristili da pomognu onima koji imaju manje od njih i bio je običaj da se deci bez roditeljskog staranja za taj dan nešto pokloni tako što im imućniji dozvole da ih vežu i tako im daju kao poklon nešto što im treba, a uz to i ono najvažnije – ljubav i pažnju, osećaj pripadanja i prihvatanja, kako bi i oni znali šta znači porodica.
Bitni su praznici i Detinjci i Materice i Oci, jer uče sve nas da se ljubav deljenjem umnožava, a decu – da su bitni članovi porodice, koji se i inače najviše obraduju poklonima.