„Ništa se ne događa slučajno. Ovde dolaze samo pravi gosti. Ovo je hermetički krug.“
Totem, Mermerna žena i Zidarska trilogija samo su deo Usnulog Univerzuma Anamarije Milovanović. A šta On, zapravo, sanja?
Čini se da sanja dugačak, vijugavi hodnik sa mnoštvom vrata koja čitajući otvaramo, a sama unutrašnjost skrivena iza njih zavisi isključivo od čitaoca i njegove spremnosti da zaviri u samoga sebe. Nećemo stoga pogrešiti ako ovom hodniku dodamo i Ogledala – motiv koji se na poseban način provlači kroz ovu zbirku priča.
Priče svojom neposrednošću i obiljem folklornih elemenata dovode čitaoca pred dva kerbera, krivu istoriju koju je potrebno čitati interaktivno, Mikrosovu glad, čak i pred Pravu Smrt koja se gnuša sprovoda. Dovodi ga do ribljeg klupka, do duhovnika koji služi (svom) Totemu u brdovitom kraju, do Atine i njene plejade bogova, nimfi i vila, pa sve do udaljenog kamenog ostrva, muškog i ženskog principa i ideje o Sopstvu, dok je posebno naglašen mitski sloj.
Vešta igra arhetipskim slikama stvara nove uglove pristupa i razjašnjavanja teksta, gde se posebno ističe insistiranje na podsvesnom i na univerzalnim simbolima koji predstavljaju krajnje uporište ovih priča. Samim tim, globalni san dobija svoj konačni oblik u zajedničkom iskustvu pohranjenom u svakom od nas.
Rekla bih da se nameće pitanje – sanja li Univerzum ili UMIRE? Odgovor se možda krije u iskonskoj blizanačkoj vezi Hipnosa i Tanatosa. A da li je (i na koji način) moguće prevazići ovaj odnos – ostavljam vam da otkrijete sami u sopstvenom (Usnulom i Anamarijinom) Univerzumu.
A Anamarijin ćete svakako naći na predstojećem Beogradskom Sajmu knjiga, na štandu IKC „Solaris“!
Petra Vujanić