Dno dna gročanskih naprednjaka i svađa kumova

Koliko puta ste čuli od predsednika Aleksandra Vučića da je Republika Srbija ekonomski tigar, sa najvećim BDP- om? Zemlja prosperiteta, ekonomije koju bi mnoge zemlje poželele, po rečima predsednika Srbije i najveće stranke SNS, nikako da dođe u Grocku.

admin
januar 26, 2022

0 komentara

6 min čitanja
4

 Jer, ako je neka zemlja ekonomski tigar, da li je onda moguće da se poklanjaju najosnovnija sredstva, kao što su šporeti, drva za ogrev i sl? Da stvar bude još apsurdnija, to ne poklanja, odnosno ne donira Republika Srbija, već SNS Grocka.

Naime, prema objavama na Fejsbuku, SNS Grocka je krenula u ozbiljnu predizbornu kampanju, tako što donira drva za ogrev, seče ista po kućama ili poklanja šporete.

 

Sumirajući njihove objave, dolazi se do zaključka da ko je član SNS-a ima i za šporet i za drva, jer drugovi naprednjaci te „poklone“ daju isključivo njihovim članovima. Za to njihovo poklanjanje troše se resursi svih građana. U najmanju ruku, drugovi naprednjaci koji tako poklanjaju sve i svašta su radnici GO Grocka. Plata ide o trošku svih građana, a njihovi pokloni idu upravo u radnom vremenu. Dakle, kada bi trebalo da se rešavaju problemi svih građana opštine,funkcioneri su u belim mantilima i rešavaju probleme svog članstva.

Dok dele tako „robu“, međusobno ratuju, da im opozicija nije ni potrebna. Novopostavljeni poverenik Aleksandar Jokić još uvek nije uspeo da uvede disciplinu i red među gročanskim naprednjacima. Biće za njega ovo trnovit put, na kojem su mnogi poklekli. Iako je „sasekao“ određene članove, Jokić je za njihovu zamenu postavio još bliže Simonovićeve ljude. Priča se da to i nije čudno jer su Simonovićeve mašine viđene kako obavljaju radove u Petrovcu na Mlavi, gde je Jokić takođe poverenik.

Predsednik Grocke i dalje ne može da pohvata ko zpravao sa kim radi i ko mu je prepreka, a ko oslonac. Kao predsednik jedne lokalne samouprave u velikom je problemu od  datih obećanja, kako od strane njega , tako i od rukovodstva grada, odnosno Vesića. Mnogo toga je izrečeno, gotovo ništa urađeno. Sve manje poverenja ima i u svog „posinka“, Aleksandra Rajkovića.

Dok predsednik Grocke pronalazi ko mu je „vjera a ko nevjera“, njegov zamenik muku muči sa starim srpskim političkim prokletstvom. Od kako je politike, čini se, da u Srbiji prvi ko zarati, jesu kumovi. Prethodnih dana se šuška da je Dejan Vlašković u ozbiljnom sukobu sa svojim kumom, narodnim poslanikom Goranom Pekarskim. Kao ostavljene devojke i jedan i drugi idu okolo i kukaju jedan na drugog. Nema ko se gde nije žalio.

I ako ste mislili da je to dno dna, prevarili ste se. Možda će neko od vas reći da je neumesno, ali verujte da nije. Pred kraj Drugog svetskog rata, videvši da polako gubi, Hitler se okrenuo najmlađoj populaciji „Hitler jugen“. Podučavani su da moraju dati život za Hitlera. Danas kada to znamo, grozimo se na takve stvari.

Da li onda treba da se grozimo na činjenicu da šef odborničke grupe SNS u Grockoj, Slavko Andrejić, u svom rodnom mestu čisti stazu do Osnovne škole koju pohađaju deca do četvrtog razreda? Da, možda ćete reći da je to dobro, da se neko setio, ali Slavko je to učinio sa obležjima SNS-a. Takvim činom definitivno je pokazano da je barem opština Grocka  daleko od ekonomskog tigra, a sve bliža nekim događajima iz Drugog svetskog rata. Jer, mogao je Slavko da očisti školu bez obeležja i bez da se slika. Znali bi u njegovom rodnom mestu ko je to uradio, isto kao što znaju da Slavko ima i ugovor na 35 000 dinara, da mu je prodaja drva (ona što se navodno poklanjaju) povećana. I pokazao je šef odborničke grupe naprednjaka, koliko je mizerna situacija u Grockoj iz više uglova. Nema više ko ni da sneg čisti, svi su pobegli!

andrsklakamendol

 

Željko Matorčević

Poslednje