Kad ustanem ujutru iz kreveta, prvo zveknem jednu ljutu, sednem za astal i upalim televizor, da vidim šta ima novo.
Kad se jedno pola sata naslušam ove naše „duhovne elite“ što u donjem vešu vode program, malo i oči naparim u ove stare dane. Slatko se nasmejem kad kažu za Božić: „Vajstinu vaskrse“ ili lupetaju da je 14. februar Badnje veče, i slične gluposti. Ali kad malo bolje razmislim kako nas guše sa tim glupostima i kad se setim kako živim, od straha ugasim TV.
Unuci su mi instalirali na telefon Fejsbuk, pa malo prelistavam i gledam šta se dešava u našoj opštini Grocka i šta izbacuju moji prijatelji. Malo se teže snalazim s ovom novom tehnologijom, al’ nabadam nekako, kao i svi moji kolege penzioneri.
Ja sam penzioner već 15 godina. Ranije sam otišao zbog službe u penziju, ali sam je i zaslužio besprekornim radom u službi 40 godina, bez dana bolovanja.
Za vreme Tita se znao red, znala se obaveza i poštovala disciplina. Bila ozbiljna država.
Danas, kad pogledam ovo što se radi, ne znam je l’ luđa vlast ili mi kao narod. Gde nesta ono bratstvo i jedinstvo, radne akcije, sloga, poštovanje? Ne samo što je nestalo, nego se sve preokrenulo. Nikad veće podele, nerada, nesaglasja, bezobrazluka. Kako smo se nekad trudili ko će bolje manire da ima, danas ko da se trude ko će gore.
Ja sam bio član SKJ-a, posle sam glasao za Slobu, za ove demokrate nisam bio, i poslednji put sam glasao za Tomu Nikolića 2012. godine, a nakon toga za našeg Vučića.
Ovakvu politiku što se danas sprovodi u državi ne bih poželeo ni neprijateljima. Manje rat razori zemlju nego ovakva pogubna politika.
U ovoj našoj Srbiji jedino Vučić valja, ali na čelu opštine Grocka onaj doktor što se ponaša kao da mu je dedovina ostavljena. Njegova Grocka, njegova, a mi što smo pali s neba juče! Šta, ceo život sam proveo u Grockoj radeći u službi i doprinoseći državi. I šta sad, ne smem da kažem šta mislim, jer će me optužiti da sam izdajnik, a nisam za života izašao iz Srbije. Evo, 70 godina imam i još nisam izvadio pasoš.
Naš Vule treba da zna da je i drug Tito rekao da su studenti u pravu. A danas šta imamo? Da ovaj gološijan od premijera pljuje učenike i on daje nekom neopravdane, to je sramota što je uopšte izgovorio. On da ucenjuje studente?! E pa to nije smeo ni Tito, koji je bio 10 puta ugledniji državnik nego svi ovi danas zajedno, nego je rekao da su studenti u pravu.
Zbog ovih u Grockoj, ću sada otvoreno da pružim podršku studentima, jer su oni naša budućnost, i to je budućnost svake nacije. I da istraju do kraja i da promene ove u Grockoj, samo nemoj da diraju Vučića. On bi trebalo da bude doživotni predsednik, ko Tito.
I zamolio bih vas novinare da ne dajete podršku budalama i da ne prenosite gluposti na vašim sajtovima. Ja nisam neki veliki vernik, ali tradiciju slave i Božića uvek smo poštovali, i za vreme Tita i posle, i mnogo me nervira kad objavljujete ove stvari koje nemaju veze sa tradicijom.
Od pamtiveka, Badnjak se unosi u kuću u kojoj živiš, i to se unosi grančica kao prst debela, a ne ovo što ovi predsednici unose celo drvo, troje mora da nose. I Badnjak se ne unosi u poslovni prostor, u opštine i slično. Pa nije Isus rođen u lokalu.
Česnica se lomi u kući sa porodicom, a ne na ulici sa poslovnim partnerima i političarima.
Kamiondžije ne voze za Božić i ne trube, jer ovo nije praznik vozača.
Među nama ima ljudi koji poštuju običaje i tradiciju, i vi to kao novinari ne prenosite, nego ove izvraćene stvari. Malo se i vi zamislite nad tim, jer narod to primećuje i oseća.
Zarad opšteg dobra, nužno je shvatiti da nam vreme i trenutno stanje nije saveznik, da je izgubljen svaki dan koji se koristi za promociju i isticanje pogrešnih vrednosti.
Prestojeći izazovi su veliki i od nacionalnog značaja, ne samo političkog, ko ne shvati na vreme i ne razume kuda klizimo, gorko će da se kaje.
Boško, penzioner iz Grocke