Vostani Serbije

lojalisti cacimilosvostani serbievucic
Goran Pekarski
jun 7, 2025

0 komentara

7 min čitanja
35

U Srbiji sa jedne strane niče mladost i buja narod, a sa druge vene vlast. Vlast koju je narod izabrao „prerasla“ je demokratski način odlaska sa vlasti i ne želi čak ni da da mogućnost izbora na kojima bi, pod svojim uslovima, dala narodu priliku da im kaže šta misli o njima.

Sve je jasnije da nije samo želja za opstankom na vlasti ono što je dominantno u ovom otporu prema narodu. Nije čak ni mogućnost gubitka privilegija nešto zbog čega se grčevito drže za slamku. Uzrok je, čini mi se, strah od saznanja, otkrivanja i razrešenja mnogih stvari koje su se radile i pod kakvim uslovima su se radile.

Sve što je ova garnitura uspela do sada da postigne, i ono čime se hvalila, oslikalo se u padu nastrešnice u Novom Sadu i gubitkom 16 života. Ni sam taj događaj, ma koliko tragičan bio, nije izazvao ovakav revolt. Ono što je usledilo posle toga, počevši od negiranja, laganja, vrdanja, prikrivanja, hapšenja, prebijanja, gaženja, lomljenja vilica, je ono što je probudilo osećaj da je vreme da se ovi sklone. Ova osionost i retorika sa simptomima ometenosti u razvoju je uvredljiva za veći deo srpske populacije.

Kada Vučićevi sledbenici, koje on naziva „lojalisti“, prebiju nekoga, kada devojci polome vilicu, kada dignu nekoga na haubu, ili kada neki čiča izvadi nož na studente, onda je to „izazvano“. Nešto kasnije, ti „izazvani“ javno, po predsedniku, postaju junaci. Krvavi srednji prst, kao odgovor na „krvave su vam ruke“, postaje simbol vlasti i napredno umetničko delo. Kada tenzije malo splasnu i studenti se okrenu obećanju koje je sam Vučić dao da će dati izbore kad god to budu tražili, vlast počinje da diže tenzije i kreće eskalacija. Pošalju onog jadnog Miloša Ćacija da popije kafu u Studenjaku, a on, naravno glup onako kako ga je Bog nagradio, to posluša, ode. Provokacija je naišla na slabu reakciju i, na svu sreću, Miloš je prošao dobro. Izgleda da je dobio udarac u stomak i da je poliven vodom, ali, po Lončaru, to su teške traume i posekotine. Skeneri, magneti, ispitivanja, opservacije, praćenje, ortopedija, ginekologija, pedijatrija, i šta sve još, a u stvari samo su trebali da mu osuše majcu. Najveća opasnost po njega je promaja i mogućnost prehlade. Posadili ga u invalidska kolica, a siromah se primio, pa onim svojim glasićem tiho prepričava tu jezu i strah. Zanimljiv je Lončar, koji malo-malo pa stavi ruku na ranjenog Vučićevog „junaka“, kao da se duboko saoseća sa njim, ili ga je možda štipnuo za leđa, ne bi li se ovaj još više rasplakao ili zakukao.

Ovo hapšenje 22-oje mladih ljudi koji su optuženi za napad na Vučićevog lojalnog rektalnog Ćacija nije ništa drugo do zastrašivanje naroda. Da smo sada u drugim, prošlim, vremenima, na primer tridesetih godina 20. veka, i da smo u Nemačkoj, verovatno bi se ovo završilo pred streljačkim strojem, ali danas je to malo teže. Evropa će tolerisati Vučiću još malo ove igarije, ali kada shvate da je gotov i da neće moći da ispuni obećanja, sve će se završiti vrlo brzo. Kao posledica svega, biće nemogućnost dobijanja azila kako u Evropi tako i u Rusiji. Rusi mu neće oprostiti proksi trgovinu oružjem, jer niko više nije naivan. Amerikanci su već ljuti, a Makron ima problem sa „šalama“ sa svojim bračnim drugom. Kinezi će ostati čelični, a Nemci hladni. Možda Venecuela prihvati „amiga“, jer tamo ga cene i poštuju. Kada smo već kod Brnabićke, ona je zaista utisak, ne nedelje, nego decenije. To i takvo lupanje i histerija, o pokušajima ubistava „naše dece“ i „najboljih među nama“, je samo pokazatelj u kojoj je ona frustraciji i kakva panika izleće iz nje. Ona, ili on, kao i svi oni, su svoje odsvirali. Pitanje je samo koliko će produžeci trajati, jer štoperica je još kod „tatka na naprednjaci“. On još ne gleda u nju, ali zna da mu vreme ističe.

Da završim sa stihovima Dositeja Obradovića napisanim u Beču iz 1804.

„Pesme na insurrekciju Serbijanov“ ili Oda Srpskom preporodu, Vostani Serbije:

Vostani Serbije!

Davno si zaspala,

U mraku ležala

Sada se probudi

I Serblje razbudi!

Apel i poruka, ove Dositejeve budnice, opet imaju smisla.

 

Goran Pekarski
Naslovna: Ilustricija-Žig info/ veštačka inteligencija

Poslednje
Pretplati se na našu mejl listu

Prijavite se na našu mailing listu i budite uvek informisani!

Poslednje