Za slobodu Srbije: Od protesta do promene

Goran Pekarski
jul 4, 2025

0 komentara

6 min čitanja
88

Privode se i hapse najbolji među nama. Po glavi i leđima se mlati budućnost Srbije.

Naprednjačka vlast predvođena samoproglašenim bogom ne usteže se da koristi sva sredstva da bi ugušila slobodarsku misao koja se prožima kroz sve strukture društva. Reč sloboda ne podrazumeva ništa drugo nego „Ostavka Vučića“. Ostavka čoveka koji je izgubio svaki kredibilitet i koji je postao sinonim za bezobrazluk, bahatost i osionoct.

Vučić u svom današnjem obraćanju „moli“ građane da sutra ne blokiraju gradove po Srbiji jer će država morati da odgovori. Traži od građana da ne mrze Srbiju. Niko ne mrzi Srbiju, niko ne mrzi ni njega jer Srbija nije zemlja onih koji mrze. Mi smo naučili da volimo i da verujemo. Zbog takvog vaspitanja nam se dešavaju razne Slobe, Voje i Aleksandri, Vučićevići, Jelene i Jovane, Ane, Bokani, kao i mnogi drugi koji se sa dna izdigoše na površinu i od ništa postadoše nešto. Kažem, niko njega ne mrzi, ali što ga duže gledamo sve više žalimo sebe i kajemo se zbog naših pogrešnih odluka koje su proizvele da naša deca danas budu na ulicama. Ako ovaj narod nekoga mrzi, onda mrzi sebe. Mi smo sami sebi najveći neprijatelji.

Poziva se vrhovnik, u svojoj molbi, na Ustavnu normu koja se odnosi na slobodu kretanja, a pritom traži od građana da se ne kreću. Poziva se na zakon o bezbednosti u saobraćaju i traži od građana da ne prelaze ulicu na pešačkom prelazu. Zar sloboda ne podrazumeva da se svako može kretati po sopstvenoj volji, a pogotovo ako je zakon predvideo i dao mogućnost koje je mesto bezbedno za tu vrstu aktivnosti?

Smeta Vučiću što građani prelaze više puta isti pešački prelaz kao da je zakon o bezbednosti u saobraćaju predvideo koliko se puta može preći isti pešački prelaz u jednom danu. Možda je potrebno hitno zasedanje Narodne skupštine, da se izmeni zakon i da se postave elektronski čitači kartica integrisani sa rampom koji će limitirati broj prelazaka preko „zebri“ svakoj osobi koja potroši dnevni broj koji je dodeljen svakom pešaku u odnosu na njegovu političku opredeljenost.

Glavni klovn sa Ćacilendom i cirkuskim šatorskim naseljem na sred Bulevara blokirao je Beograd, a s druge strane licemerno traži da se ne blokiraju ulice. Beograd grca mesecima, a Šapić ćuti. Ni „a“ da kaže. Ne sme. Ne sme ni ostavku da da. Ko zna zašto? Šta to postoji što ga sprečava da bude čovek, a ne Šapić?

Dačić je postao jedna od vodećih prizemnih figura. Neverovatno šta je ispalo od onog čoveka. Ponižavan na svakom koraku i na svakom mestu, saginje se sve više. Prosto ne verujem da je to onaj čovek od pre par godina. On je isti kao i Drobnjak u celoj svojoj karijeri. Čak je i Brnabićka, onakva kakva jeste, osoba sa više kičme od njih.

I Vučić i Dačić bi trebalo da se sećaju 5. oktobra i trebalo bi da prepoznaju da je ovo dijametralno suprotno od načina na koji se onda revolucija desila. Ovde niko ništa ne pali i ne razbija. Ovde niko ne napada zgrade ili policiju, ali krajnji rezultat će biti isti. Ova vlast će otići, ali posle ove Gandijevske revolucije mora doći neki novi „6. oktobar“. Moraju se preispitati mnoge stvari i mnoga dešavanja. Mora postojati lična, pojedinačna odgovornost, kao i kolektivna.

Ako se to ne desi, za par godina ćemo imati nekog novog Vučića, nekog novog Dačića ili Šapića – Brnabićka ne može da se ponovi – a onda sve ćemo morati iz početka. Mnogo je to za ovako kratko vreme.

Dotle, gledajmo Vimbldon.

Pumpaj, NOLEEEE!

Goran Pekarski
Naslovna: Kaikatura- Žig info/ veštačka inteligencija

Poslednje