Anamarija Milovanović – Bajka zvana Uspavanka (deo prvi)

admin
mart 28, 2017

0 komentara

5 min čitanja
12

Bajka zvana Uspavanka

Iz apokrifnih izvora Hiljadu i jedne noći

Doprlo mi je do ušiju, o, srećni care
Beše jednom jedan Kralj i imaše Vilu. A grad gradila bijela Vila i gradila ga od tela svoga. I bedra joj behu stene i grudi joj behu izvori i oči joj behu vode i kose joj behu trava. I Kralj pogleda i vide da je grad dobar. I načini čeda svoja, Sina i Kćer, koji življahu u vrtu od tela Vilinog i ubirahu plodove koje vrt darivaše, a Kralj ih nazivaše svojima. I Sin beše ljubomoran na Kralja i željaše vrt za sebe. A Kći željaše telo Vilino. Vila im pevaše uspavanke i moljaše ih da ne napuštaju vrt i ne odlaze od Kralja. A deca tvrda srca behu i odoše od Kralja. I nestadoše u dubokoj tmini van Vilinog tela. A Kralj tužan beše i zamoli Vilu da se spusti do tame i tamo deci načini novo videlo, gde će imati nove uspavanke, dok mu se opet ne vrate. I Vila ode, ali Vilina je osveta (a ko će se vratiti?, prim. aut.) i ukrade ona Kćer Kraljevu i uze njeno telo. I sazida od nje novi vrt za Sina Kraljevog i vrt imaše plodove. A Vila reče:
– Živećete ovde dok Sin Kraljev ne oslobodi srce tvoje u dubinama što se krije. I tvoje će grudi lučiti mleko i čeda vaša dojiće se njime. I nosićeš teret svoj tiho u temelju Sveta i dolaziće ti Sinovi i želeće tvoje pesme i tvoje morske oči i nećete se vratiti u Kraljev vrt dok Sinovljev obraz ne zaliči na Kraljev i Sinovljeva moć ne oslobodi srce tvoje.
I Vila ode, a vreme poče.
Ne prođe godina, a dođe neki zmaj, jerbo se zmaj lako rađa tamo gde Kći čezne i proglasi se čuvarem Kćerinog srca. A Sin, čuvši za to, reši da ubije zmaja. I pođe na put. A kako je Kći Kraljeva gorko plakala, izli se voda iz očiju njenih, iz mora tmine, i nasta blato. I Sin se davljaše u blatu, tražeći Kćer. A ona kidaše kose svoje i od njih pravljaše niti kojima je Sina vukla iz blata svojega. I niti same, vlasi kose, kada bi ih Sin uzeo u ruke, govorahu – uzmi me, nađi me, Kraljev Sine! I Sin plovljaše vodom njenom prateći njeno pletivo od kose. A zmaj spavaše i ne znajući za niti, jerbo je Kćerina uspavanka takav udes činila…

(nastaviće se…)

Anamarija Milovanović

 

Poslednje