Srbija Centar Palilula: Tokom vladavine SNS povećan broj divljih naselja u Beogradu, najveće u Srbiji na samo dva kilometra od centra grada

srbija centar palilula
Žig Info
april 2, 2024

0 komentara

4 min čitanja
14

Dok na Karaburmi niču nove lepe zgrade, sa skupim modernim stanovima, u neposrednoj blizini, samo dva km od centra srpske prestonice, ispod Pančevačkog mosta nalazi se najveće divlje naselje u Srbiji i, prema nekim informacijama, jedno od najvećih čak i u Evropi.

Bez kanalizacije i zdrave vode za piće, u improvizovanim objektima od kartona, dasaka, lima, krpa, ko zna sve čega, higijenskim uslovima koji se mogu videti samo u horor filmovima, žive uglavnom Romi, kojih je tu više od 1000, ali se njihov tačan broj ne zna.

Vlast ih se redovno seti pred izbore. Tada im obećavaju kule i gradove, podele im nešto namirnica, nešto sitnih para i oni, naravno, glasaju po komandi, zna se – za „Acu Srbina“. Većina stanovnika ovog tužnog dela Beograda živi od sakupljanja sekundarnih sirovinama, ima ih i koji rade u Gradskoj čistoći, na gradilištima, ali ogromna većina živi krajnjoj bedi kakvu smo u tv reportažama videli samo u latinoameričkim favelama. Tone smeća koje su svuda unaokolo, pacovi i smrad koji se u letnjim mesecima širi svuda do nepodnošljivosti, gradskim vlastima nisu u fokusu pažnje.

Trenutno u Beogradu, kako je za Euronews izjavio svojevremeno gradonačelnik Šapić, ima 165 sličnih divljih naselja. Za podsećanje, 2014. godine bilo ih je 140. Vladavina SNS-a nije broj ovih naselja smanjila, naprotiv. Procenjuje se da u njima živi oko 30 hiljada ljudi!

Nedavno je beogradska policija, jureći nekog delikventa, upala u naselje ispod „Pančevca“ i brutalno fizički maltretirala njegove stanovnike, od najmlađih do najstarijih. Bilo bi mnogo korisnije, da policija povremeno, ako ne stalno, presretne i kamione građevinskih firmi koji mimo zakona svake noći zatrpavaju ovaj deo grada građevinskim šutom i otpadom svih vrsta, dodatno otežavajući život tim nesretnim ljudima. Prema njihovom svedočenju, na desetine cisterni koje prazne septičke jame, na istom tom mestu svoj sadržaj izbacuju u Dunav, uglavnom noću.

Logično se postavlja pitanje – šta rade u gde su centri za socijalni rad, gradski Sekretarijat za zaštitu životne sredine, sve one gradske službe koje boluju od nojevog sindroma, dok ih građani uredno plaćaju da rešavaju ozbiljne gradske probleme, zbog kojih i postoje.

Poslednje