Uoči Badnjeg dana se bdi, odnosno ne spava se, pa otuda i ovaj dan i nosi ime badnji, od glagola b’diti, odnosno bdeti, a ima i značenje čuvati, te je i Badnja noć, noć bdenja kada dočekujemo Bogomladenca. Na Badnji dan rano ujutru se seče i badnjak i priprema se za najbitniji deo Badnje veče, kada se porodica okupi oko posne trpeze pripremljene i poslužene na podu prekrivenom slamom, sa sećanjem na pretke. Tropar, glas 4.: Napisovašesja inogda so starcem Josifom, jako ot sjemene Davidova, vo Vitlejemje Marijam, črevonosjašči bezsjemenoje Roždenije. Nasta že vremja roždestva, i mjesto ni jedinože bje obitališču: No jakože krasnaja palata, vertep Caricje pokazašesja. Hristos raždajetsja, prežde padšij voskresiti obraz. (Tropar, glas 4.: Napisano je davno da će Djeva Marija sa starcem Josifom, koji je od semena Davidova, doneti u Vitlejem u utrobi besemeno začetog Hrista.
Nastade vreme rođenja, ali ne beše nijednog mesta za to: No kao krasna palata, pećina se Carici pokazuje. Gospod Hristos se rađa, da vaskrsne pali lik ljudski.) Kondak Pretprazništvu, glas 3.: Djeva dnes prevječnoje Slovo vo vertepje grjadet roditi neizrečeno: Likuj vseljenaja, uslišavši, proslavi so Angeli i pastirmi, hotjaščago javitisja Otroča Mlado, Prevječnago Boga. (Kondak Predprazništvu, glas 3.: Djeva danas ide da neizrečeno rodi Prevečno Slovo u pećini: Veseli se vaseljeno, slušajući, i proslavi sa anđelima i pastirima, Prevečnoga Boga, Koji je želeo da nam se javi kao malo Dete.)
