Organska proizvodnja u Srbiji na tek 0,85 odsto površina, uglavnom se izvozi

izvoznamirniceogranska proizvonja
Drugi Pišu
maj 18, 2025

0 komentara

9 min čitanja
14

Prednosti organske poljoprivrede, kao i ishrane bazirane na proizvodima iz ovog tipa proizvodnje, po životnu sredinu i zdravlje ljudi poznati su široj javnosti. Sa druge strane, svest o tome kako proizvesti organske proizvode i doći do njih na tržištu nije na istom nivou.

U Srbiji, prema poslednjim raspoloživim podacima Ministarstva poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede iz 2023. godine, površine pod organskom proizvodnjom zauzimaju tek 0,85 odsto u odnosu na korišćeno poljoprivredno zemljište, a podatak o procentu raspoloživosti domaćih organskih proizvoda na tržištu Srbije ne postoji.

Ivana Simić, generalna sekretarka „Serbia Organica“, precizira da površine pod organskom proizvodnjom uključuju i površine u prelaznom periodu, takozvanom periodu konverzije, koje čine udeo veći od trećine. Proizvodi koji su proizvedeni tokom ovog perioda, kako objašnjava, nisu organski i proizvođač ih ne sme označiti oznakom koju je je propisalo Ministarstvo poljoprivrede, već status organskih dobijaju tek nakon isteka perioda konverzije.

Prema njenim rečima, najveći procenat organske proizvodnje je u voćarstvu (33,4 odsto), a sledi proizvodnja žitarica sa 30,5 odsto, dok ostale biljne proizvodnje čine daleko manji udeo.

Uprkos tome što organska proizvodnja zauzima manje od jednog procenta poljoprivrednog zemljišta, Srbija beleži višegodišnji kontinuirani rast u ovoj oblasti.

Po zastupljenosti površina pod organskom proizvodnjom, u Srbiji prednjači region Šumadije i Zapadne Srbije sa 37,2 odsto, a zatim slede regioni Vojvodine sa 31,8 i Južne i Istočne Srbije sa 30,7 odsto. Simić za portal N1 kaže da Šumadija i zapadna, kao i južna i istočna Srbija, imaju potencijal za znatno veće razvijanje organske prozvodnje.

„Organska proizvodnja beleži stabilnu stopu rasta u prethodnoj deceniji, tokom koje su se površine pod organskom proizvodnjom uvećale za skoro 300 procenata. Takođe, i organska stočarska proizvodnja je u poslednjoj deceniji zabeležila veliki rast“, kaže Simić dodajući da ćemo tek videti šta će pokazati podaci iz 2024, a naročito iz 2025, jer, kako ističe, po nekim preliminarnim saznanjima, očekuje se izvestan pad površina uključenih u organsku proizvodnju.

Gde završavaju domaći proizvodi iz organske proizvodnje?
O tome koliko organskih proizvoda iz domaće proizvodnje završava na srpskom tržištu, prema rečima Simić – ne postoji podatak, ali je, kako ističe, naša organska prozvodnja generalno okrenuta ka izvoznim tržištima.

„Neka gruba procena je da oko 95 odsto ukupnih količina organskih proizvoda završava upravo na stranim tržištima. Već godinama unazad ubedljivo najviše izvozimo u Nemačku. Pored nje tu su i SAD, Holandija, Francuska, Austrija, Italija“, precizira ona.

Dodaje da je sve do 2022. godine, vrednost izvezenih organskih proizvoda beležio izuzetan trend rasta, a da je u periodu od 2012. do 2022. procenat rasta iznosio više od 1.700 odsto.

„Godine 2012. smo izvezli u vrednosti od samo 3,74 miliona evra, dok je u 2022. ta vrednost iznela rekordnih 68,5 miliona evra. Međutim, u naredne dve godine, 2023. i 2024, dolazi do pada vrednosti izvoza do 50 miliona, što predstavlja smanjenje za 27 odsto u odnosu na rekordnu 2022. godinu“, objašnjava generalna sekretarka „Serbia Organika“.

Državni podsticaji ključni za razvoj organske proizvodnje
Među najvećim problemima sa kojima se suočavaju proizvođači su povećani troškovi u organskoj proizvodnji, kao i plasman, zbog čega su za opstanak organske proizvodnje državni podsticaji neophodni.

Kada su u pitanju troškovi proizvodnje, Simić navodi da to uključuje trošak sertifikacije, manje prinose koji proizvode mnogostruko uvećanu cenu organskih proizvoda na maloprodajnom tržištu, skupa biološka sredstva za zaštitu bilja, ali neretko i nedostatak tržišta za njihov krajnji plasman.

„Iz tih razloga su podsticaji kreirani pažljivo i odgovarajuće (za podsticanje ne samo površina odnosno grla životinja) već i podsticaji kojima bi se nadoknadio bar deo neophodnih troškova za sertifikaciju, ali i najvažnije – koji bi se blagovremeno isplaćivali (najkasnije u trećem eventualno četvrtom kvartalu tekuće godine), za organske prizvođače i opstanak organske proizvodnje neophodni. Do ove godine organski proizvođači su mogli računati na podsticaje u organskoj biljnoj proizvodnji koji su iznosili 63.000 dinara po hektaru, što je 250 odsto više u odnosu na konvencionalnu proizvodnju, dok su u organskoj stočarskoj proizvodnji, kao i za premije za mleko, ti podsticaji bili uvećani za 40 odsto u odnosu na podsticaje u konvencionalnoj stočarskoj proizvodnji. Ti iznosi su jako dobri, ali je blagovremena isplata podsticaja od izuzetnog značaja za organske proizvođače“, objašnjava ona.

Sagovornica portala N1 ističe i da za sada nema informacija za 2025 godinu, da li će se nešto izmeniti u iznosima, jer javni poziv za podsticaje za organsku, kako biljnu, tako i stočarsku proizvodnju, još nije raspisan.

Kako sa konvencionalne proizvodnje preći na organsku?
Ono što je još jedna otežavajuća okolnost za bavljenje organskom proizvodnjom, jeste i period koji je potreban da bi se poljoprivrednici sa konvencionalne prebacili na ovaj tip proizvodnje.

Uključivanje u organsku proizvodnju započinje zaključenjem ugovora sa nekom od ovlašćenih kontrolnih organizacija, nakon čega počinje da teče prelazni period odnosno period konverzije koji traje u zavisnosti od vremena kada je obavljana setva, odnosno berba.

„U slučaju jednogodišnjih biljnih vrsta, to je najmanje dve godine pre setve, u slučaju pašnjaka i višegodišnjeg krmnog bilja, najmanje dve godine pre korišćenja kao hrane za životinje iz organske proizvodnje, a u slučaju višegodišnjih biljnih vrsta, koje nisu krmno bilje, najmanje tri godine pre prve berbe organskih proizvoda“, navodi Simić.

Pojašnjava da je od datuma uključenja u sertifikovanu organsku proizvodnju proizvođač dužan da se pridržava svih propisanih pravila, i podleže kontrolama i sertifikaciji od strane ovlašćene kontrolne organizacije sa kojom ima sklopljen ugovor.

Za sve to vreme, objašnjava Simić, proizvođač ne sme da označi svoje proizvode kao organske, jer proizvodi koji su proizvedeni tokom perioda konverzije nisu organski.

Shutterstock / Raul Mellado Ortiz

I.V  N1

Poslednje